SEKCIJA V

GENETIČKI MODEL MIGRACIJA ANATOMSKI MODERNOGA ČOVJEKA

Kako li je svijet izgledao prije nego je postao Globalno selo kako ga od milja zovu mnogi ovih dana? Koji su motivi, pravci i modeli migracija doveli do toga da jedna naizgled slabašna životinjica poput tadašnjeg, ali i sadašnjeg Homo sapiensa, odvaži se i krene na svoje prvo i svako sljedeće putovanje? Zašto imamo tako malo pouzdanih informacija o procesu naseljavanja kontinenata i planete uopće? Zašto imamo tako mnogo tumačenja jednog istog arheološkog, antropološkog i molekularno genetičkog artefakta? Da li genetika, tačnije molekularna antropologija, u ovome kapacitetu kakvom je danas poznajemo, može jasno i precizno da odgovori na ova pitanja, te na taj način razriješi u potpunosti dileme koje su za sobom ostavila stoljeća arheoloških i arheo-antropoloških istraživanja?

IZLAZAK LJUDSKOG GENOMA IZ AFRIKE

Polovinom devedesetih godina prošloga stoljeća objavljena je jedna od značajnijih studija u kojoj su glasoviti znanstvenici Marta Lahr i Robert Foley podržali tezu napuštanja Afrike u talasima. Svoja istraživanja su zasnovali isključivo na analizi dostupnih fosila i arheoloških podataka te su početak napuštanja Afrike datirali u periodu od prije 100.000 godina.


“MAJČINSKI” SCENARIO NASELJAVANJA EVROPE

U kontekstu analize „europske mitohondrijalne DNK“ neophodno je opet spomenuti mitohondrijalnu Evu, pramajku čovječanstva koja je, kako je već navedeno pripadala makro haplogrupi L. Sa stanovišta svih ostalih kontinenata neće se pogriješiti ako se kaže da je mitohondrijalna Eva svih neafričkih autohtonih populacija pripadala haplogrupi L3. Ova haplogrupa je najfrekventnija na sjeveroistočnim dijelu Afričkog kontinenta.

„OČINSKI“ SCENARIO NASELJAVANJA EVROPE

Vrlo zanimljiva i informativna analiza atraktivnoga naslova u vidu pitanja »Odakle je došao europski čovjek?« objavljena je prije nekoliko godina. Prema toj studiji koju je pripremio pomalo kontroverzni znantvenik Kalev Wiik, gotovo svi europski muškarci mogu biti raspoređeni unutar jedanaest glavnih Y haplogrupa (abecednim redom: E3a, E3b, G, I1a, I1b1-P37, I1b2-M223, J2, N2, N3, R1a, R1b). S obzirom da se kontroverze ovoga znanstvenika više tiču njegovih analiza linguističkih fenomena, te lingvističke „srodnosti i nesrodnosti“ pojedinih populacija, te da je ova studija na izuzetno zanimljiv i sažet prikaz postojećeg stanja Y genetičkog diverziteta u Europi, zasnovana na do tada objavljenim znanstvenim publikacijama, bez prevelike kontroverze i uz minimalne korekcije može se prihvatiti kao solidan putokaz i genetički scenario naseljavanja europskoga kontinenta.


NASELJAVANJE BOSNE I HERCEGOVINE GWAS SCENARIO – ZNANSTVENI SAŽETAK

Dobiveni rezultati su ukazali da populacije ovoga regiona vode porijeklo od istih „genetičkih izvora“, te da doslovno oslikavaju određenu raskrsnicu na relaciji Bliski istok – Europa, sa mogućim dvosmjernim pravcem migracija genetičkoga materijala u različitim vremenima i povijesnim migracijama. Ove analize su ukazale još jednom da je kulturološki veoma raznoliki balkanski prostor sa stanovišta populacione genetike pokazao visok stupanj interpopulacijske sličnosti.

MEZOLITIČKI STAROSJEDIOCI I NEOLITIČKI DOŠLJACI

Jedno od najvažnijih pitanja koja su desetljećima mučila znanstvenike je pitanje »Jesu li prvi poljodjelci koji su tokom velikih migracija došli sa Srednjega istoka potpuno potisnuli starosjedilačko stanovništvo i naselili njihova područja (demska difuzija ili “demic diffusion model”) ili se pak nisu događale nikakve drastične i velike migracije, već su se starosjedioci/ lokalni lovci sakupljači postupno učili o kulturi nužnoj za razvoj ratarstva kroz interakcije s populacijama koje su to znanje imale (cultural diffusion model)«?