SEKCIJA IV

HISTORIJSKOARHEOLOŠKA SKICA BOSNE I HERCEGOVINE

Od prve pojave jedinki ranih ljudskih vrsta pa sve do danas, nije bilo razdoblja u kom je sav taj bosanskohercegovački prostor bio nenastanjen. Oni su mogli mijenjati kulturne i civilizacijske okvire, način života, formalno ili suštinski promijeniti religiju i ideologiju, biti izlagani migracijama, mogli su i preuzeti drugi jezik, pa i mijenjati pisma na kojima bi taj zapisivali, ali jedno ne bi mijenjali - svoju dugotrajnu vezanost za tlo sa kojega su potekli.


NEOLITIK

Iz ovoga izvornoga područja neolitički način života i kultura su se širili postupno u različitim pravcima. Na europski potkontinent su kulturološki, pa možda i migracioni utjecaji i impulsi neolitičkih kultura prodirali uglavnom preko Male Azije i kretanjem duž mediteranskih obala. Jedno od najvažnijih naselja maloazijskog neolitika je naselje Çatal Höyük, u današnjoj jugoistočnoj Turskoj, sa dugim trajanjem od cc 7400. do cc 5200. god. p. n. e. Pretpostavlja se da je u njemu na vrhuncu razvitka prebivalo oko 5 000 stanovnika. U Europi, neolitik se najranije javlja na jugu i istoku Balkana, otprilike oko 6500 god. p. n. e.

PALEOLITIK I MEZOLITIK

Paleolitik ili starije kameno doba, koje obuhvata i kompletno razdoblje pleistocena, epoha je u kojoj su nastajale ljudske vrste i najstarije ljudske kulture. Pored toga što je to i ubjedljivo najduži period ljudskog bivstovanja, do kraja paleolitika je i posljednja do danas razvijena ljudska vrsta →homo sapiens naselila sve kontinente, izuzev Antarktike.


ENEOLITIK

Na prostorima današnje Bosne i Hercegovine evidentirani su nalazi lasinjske, badenske, kostolačke i vučedolske eneolitičke kulture. Lasinjska kultura je zahvatala veći dio zapadne Panonije (uključujući i dijelove sjeverne Bosne) pa sve do zaključno sa današnjom Slovenijom i dijelovima današnje austrijske Štajarske i Koruške. Badenska kultura je zahvatala široki pojas središnje Europe pa sve do današnje sjeverne Srbije. Kostolačka kultura je bila raširena u južnoj Panoniji i u unutrašnjosti današnje Srbije. Najpoznatije nalazište kostolačke kulture u Bosni je Pivnica kraj Odžaka.

Vučedolska kultura (nazvana po nalazištu Vučedol kod Vukovara) je za metalno doba Zapadnog Balkana najvažnija grupa, jer je preko nje ovo područje prešlo i u bronzano doba.

BRONZANO DOBA

Sa bronzanim dobom na europskom potkontinentu nastaju prve civilizacije. Na osnovi dosadašnje spoznaje i stupnja istraživanja najstarija poznata europska civilizacija je kretsko – minojsko – teranska civilizacija u egejskom bazenu. Nešto kasnije, pod utjecajem minojske civilizacije, na grčkom kopnu razvija se mikenska civilizacija. Za razliku od juga Balkana, drugi dijelovi ovog jugoistočno – europskog poluotoka u toku bronzanog doba su se još uvijek nalazili u prapovijesti, i pored činjenice da je arheologija uspjela detektirati trgovačke i druge veze između civilizacija na jugu i prapovijesnih kultura na istoku i zapadu Balkana.


ANTIČKO DOBA

Antičko doba je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine trajalo u jednom dugačkom kontinuumu, od početka nove ere pa sve početka VII. st. n. e. Oko 600 godina ovoga perioda moguće je podijeliti na načelno dva dijela : razdoblje klasične civilizacije do V. st. n. e. i ranokršćansko razdoblje. U toku toga perioda prostori današnje Bosne i Hercegovine su dijelili više – manje sudbinu i ostatka Rimske države.

ŽELJEZNO DOBA I „ILIRSKI ETNIČKI KOMPLEKS“

Nakon završetka turbulencija i poremećaja izazvanih migracijama nosilaca kulture žarnih polja i stabiliziranja situacije, Zapadni Balkan ulazi najkasnije do kraja IX. st. p. n. e. u željezno doba. U ovom periodu, uobličen je ilirski etnički kompleks sa svojim potkompleksima, kulturama, narodima i plemenima. Na osnovi pronađene materijalne kulture, ilirski etnički kompleks je moguće načelno sistematizirati na tri komponente : Panoni (sjeverna ilirska komponenta), Srednjo bosansko - dalmatinsku zonu (zapadna ilirska komponenta) i Glasinac – Mati zonu (istočna ilirska komponenta).


SREDNJI VIJEK

Sa kasnom antikom i ranim srednjim vijekom, nekada jedinstvena helensko – rimska klasična civilizacija i jedinstveni rimski svijet raspolućeni su na tri civilizacijske – kulturološke tektonske ploče: latinski zapad, vizantijski, grčki istok koji je reprezentiralo Romejsko carstvo i zajednice koje su kulturološke bile naslonjene na njega i islamski svijet.

Toliko su snažne silnice ovih ploča, temeljenih primarno na religijskom i obrednom identitetu abrahamističkih denominacija, da su one uspjele rasjeći na suprostavljene zajednice zapadnobalkansko, uključujući i bosanskohercegovačko stanovništvo, koje ima istu ili vrlo blisku etničku pripadnost i porijeklo, zajedničko povijesno iskustvo i istu zemlju koju naseljavaju.

OSMANSKO DOBA

U drugoj polovini 14. stoljeća Osmanlije su prodrli i na Balkan uspostavivši na ovom poluotoku prostrani teritorijalni mostobran. Osmanski upadi, sa ciljem uznemiravanja, pljačke i porobljavanja u ovom su periodu zahvatili i bosansko kraljevstvo, ali je osmansku armiju 27. VIII. 1388. god. u bici kod Bileće u potpunosti uništila bosanska vojska predvođena Vlatkom Vukovićem i Radičem Sankovićem. Nakon poraza koji su Tamerlanovi Tatari nanijeli osmanskoj vojsci i njenim vazalima u bici kod Ankare 1402. god. došlo je do privremenog zastoja u širenju Osmanske države. Nakon što je konsolidirana Osmanska država i brutalno slomljen socijalni i demokratski pokret koji je vodio šejh Bedredin, nastavilo se širenje i na Balkanu i u Anadoliji. Prelomno doba bila je vladavina Mehmeda II El –Fatiha (vladao 1451. – 1481. god.) kada je osvojen Konstantinopolis i pretvoren u prijestolnicu Osmanskog Carstva.

MODERNO DOBA

Moderno doba bosanskohercegovačke povijesti epoha je u kojoj dominira zapadnjački način života, a koji se razvio u europskom novom vijeku. Ova epoha ima četiri razvojne faze : 1. Austrougarska. 2. Monarhije Karađorđevića. 3. Socijalističke republike. 4. Partikularizirane Bosne i Hercegovine.

Austrougarska uprava je za cijelo vrijeme svoje vladavine forsirala doseljavanje stranaca koji su dolazili iz raznih predjela Monarhije i to ne samo u gradove, radnička naselja, nego i sela. Tako se doseljavaju Česi, Nijemci, Aškenazi, Slovaci, Ukrajinci, Hrvati i Srbi iz Trojedne Kraljevine, Dalmacije i Vojvodine, Mađari, Poljaci, Slovenci, Italijani. U BiH se sada javljaju i brojnije protestantske i grkokatoličke zajednice. Međutim, ove doseljeničke zajednice nisu imale vremena da se snažnije etabliraju na prostoru Bosne i Hercegovine. Već nakon I. svjetskog rata, dio doseljenika napušta BiH, dok dio započinje asimilaciju u starosjedilačko stanovništvo.

Socijalistička republika predstavlja za Bosnu i Hercegovinu jedno od najprogresivnijih razdoblja, u ravni sa namjesnikovanjem Dolabele ili sa vladavinama Stjepana II i Tvrtka I Kotromanića. Pored toga što je obnovljena državnost i nadalje dubinski razvijana bosanskohercegovačka državnost i suverenost, dešava se veliki i ubrzani napredak u apsolutno svim sferama života.