SEKCIJA II

ČOVJEK PRIPADA
CARSTVU ŽIVOTINJA

Antropogeneza je proces stvaranja anatomski modernoga čovjeka, ili, ako pogledamo isti proces sa druge strane biološkoga spektra može se ustvrditi da je antropogeneza proces gubljenja tipično životinjskih i sticanja tipično ljudskih osobina. Ne želeći dublje ulaziti u filozofsku raspravu odnosa životinja i ljudi, ipak nije zgorega spomenuti da biološki, fiziološki, anatomski i genetički, u krajnjem slučaju i biosistematski, čovjek pripada carstvu životinja.

Njegovo visočanstvo Homo sapiens, kao i svaka druga živa vrsta, ima jasno determiniranu taksonomsku poziciju. Prema modernoj klasifikaciji pripadnik je carstva životinja (Animalia), koljena hordata (Chordata), potkoljena kičmenjaka (Vertebrata), klase sisara (Mammalia), podklase Theria, reda primata (Primates), podreda Anthopoidea, natporodice Hominidea, porodice Hominidae, plemena Homini, roda Homo i na kraju vrste Homo sapiens. Također, prema modernoj klasifikaciji koja se razlikuje djelomično od standardnoga pristupa, najbliži živući srodnici su mu šimpanze (rod Pan) s kojima čini potporodicu Hominini, a nakon toga gorile iz porodice Gorillinae s kojima zajedno čini porodicu Hominidae, te orangutani (porodica Pongidae), te porodica gibona (Hylobatide). Zajedno, sve navedene žive vrste čine jednu natporodicu Hominidea.

OD MAJMUNA DO
HOMININA

Ako bi milione godina ljudske evolucije, do pojave prvoga, ranoga hominina trebali prikazati u par redova, onda bi sve počelo sa malim noćnim životinjicama koje su prije 85 miliona godina naseljavale afrički kontinent i koje su bile prvi primati. Uz par međukoraka, specijacija, odvajanja, i nastanka kenozoika prije 65 miliona godina, kada je raspored kontinenata na Zemlji znatno drugačije izgledao, ne smiju se zaobići ni vrste roda Proconsul. Više vrsta (znanstvenici dvoje da li se radilo o tri ili četiri vrste) ovoga roda naseljavali su afrički kontinent prije nekih 25 do 28 miliona godina i pretpostavlja se, na osnovu danas dostupnih podataka, da je ovaj rod u biti bio posljednja karika prije odvajanja čovjekolikih majmuna (Homonoidea) i repatih majmuna (majmuna staroga svijeta, Cercopithecidea).


RANI HOMININI

Znanstvenici se slažu u jednome! Svi skeletni ostaci koji se vežu za prve evolutivne oblike ranih hominina vezani su za afrički kontinent. Štaviše, većina znanstvenih studija ukazuje da su svi skeletni ostaci vezani za evolutivne pretke modernih ljudi, stariji od 1,5 miliona godina isključivo vezani za oblast južne i istočne Afrike, tačnije sa prostora Tantanije, Kenije, Čada, Etiopije i Južnoafričke Republike.

NEANDERTALAC U NAMA

Jedna od jako zanimljivih pojava u procesu evolucije čovjeka jeste i neandertalac. U literaturi se i danas mogu pronaći dva različita latinska imena za ovu vrstu i to Homo neanderthalensis i Homo sapiens neanderthalensis. Svaki biolog amater lako će vidjeti jako bitnu distinkciju o poimanju ove skupine hominina na osnovu ove dvije varijante imena. Naime prva je sugerirala da se radi o izdvojenoj, zasebnoj vrsti roda Homo, dok druga sugerira da se radi o izumrloj podvrsti roda Homo sapiens. Najnovija genetička otkrića zasnovana na usporedbi genoma neandertalca i modernoga čovjeka sugeriraju da je u prošlosti dolazilo do reproduktivnoga kontakta ove dvije vrste, te se samim tim favorizira opcija u kojoj se neandertalac prihvata kao podvrsta vrste Homo sapiens. U svakom slučaju neandertalac je dobio ime po lokaciji na kojoj su pronađeni prvi skeletni ostaci (dolina Neander u Njemačkoj). Procjenjuje se da je živio u periodu između 500.000 i 40.000 godina prije modernoga vremena. Lokaliteti na kojima su pronađeni skeleti ove grupe hominina ukazuju da je živio primarno na području Europe i Azije... l Nakon toga je uslijedila komparacija dva genoma i ustanovljeno je da u pojedinim populacijama modernoga homosapiensa, udio neandertalskoga genoma iznosi između 1-4%. To znači da su se individue ove dvije grupe hominina parile te da je u svakome od nas zapisano do 4% genoma koji su rezultat tog parenja. Upravo ovaj podatak je bio dodatni vjetar u leđima svima onima koji su već dugo tvrdili da neandertalac nije vrsta sama za sebe nego samo podvrsta Homo sapiensa.

HOMO SAPIENS – MODERNI ČOVJEK

Kao i mnogo puta do sada kada je birao ime za sebe, čovjek nije bježao od svoje egoističnosti, samodopadnosti i od težnje da o sebi gradi bolje mišljenje nego što zaslužuje. Tako je i glasoviti svjetski taksonom Carl Linneaus odlučio da svoju vrstu nagradi imenom „čovjek smisleni“, tj. onaj koji je razborit, koji razmišlja, mada je i sam bio svjestan da nismo jedini i da nismo baš uvijek tako razboriti.

U procesu evolucije vezano za danas jedinu živuću vrstu hominina, tj. za Homo sapiensa, jasno se razlikuju dvije skupine: arhaični H. sapiens i anatomski moderni H. sapiens (AMHs). Skeletni ostaci arhaičnog H. sapiensa datiraju iz perioda od prije 300.000 do 28.000 godina i za sada su pronađeni u Africi i Europi. S druge strane, AMHs je prisutan na ovim prostorima nekih 130 do 140.000 godina i njegovi ostaci, ali i živući egzemplari se mogu naći širom svijeta na svim kontinentima. Upravo ovaj arhaični oblik čovjeka predstavljao je link između H. erectusa i AHMs, te se on smatra direktnim pretkom svih današnjih individua.. U pojedinoj literaturi arhaični čovjek u biti je predstavljen i kroz više izumrlih vrsta poput Homo rhodesiensis (Afrika, prije 600.000, Afrika), Homo antecessor (Europa, prije 300.000), Homo heidelbergensis (Europa, 700.000 do 200.000) i već ranije opisani H. sapiens nenderthalensis.

KO SU TI DENISOVCI?

Još jedna grupa izumrlih hominina koja je došla u fokus genetičkih istraživanja su popularni Denisovski ljudi. Naime 2010. godine su znanstvenici u špilji Denisovs u Sibiru otkrili skeletne ostatke hominina koji su živjeli na tim prostorima otprilike prije 40.000 godina. Zanimljivo je da su u istoj špilji pronađeni ostaci i neandertalca i Homo sapiensa. Prva sprovedena analiza mtDNK je ukazala da se ova skupina razlikuje i od neandertalca i od modernog čovjeka. Dodatna genetička istraživanja jezgrinoga genoma su ukazala da su Denisovski ljudi ipak bliži neandertalcima te da najverovatnije dijele evolutivno bližeg zajedničkog pretka u odnosu na modernog čovjeka. U vezi s usporednim analizama mtDNK Denisovskoga čovjeka i skeleta Homo heidelbergensisa pronađenog u Španiji starog 400.000 godina utvrđena je najveća sličnost u odnosu na sve ostale hominine čija je mtDNK ispitana do sada. Uporedo s tim, u genetičkim komparacijama s modernim humanim populacijama ustanovljene su određene frakcije „denisovaca“ u modernim melanizijskim populacijama. Kao krajnji zaključak nameće se hipoteza po kojoj su denisovci i neandertalci potomci Homo heidelbergensisa koji su se razdvojili prije nešto više od 600.000 godina.

ŠTA ČOVJEKA ČINI ČOVJEKOM?

Većina znanstvenika se slaže da su osnovni pravci koji su čovjeka napravili čovjekom: bipedalizam, specifična modifikacija zuba i cjelokupnog dentalnog statusa, progresija u zapremini mozga, izrada oruđa, kontrola vatre, duhovnost i umjetnost.